Milica Stojadinović Srpkinja 1830-1878

Svud tišina, samo potok
Kroz travicu što žubori,
Ispod tamni senki drva
Sa šuštanjem lisća zbori.

Srce! tu je mesto za te,
Ne razumu tebe ljudi;
Tvoja topla k rodu pjesna
Samo zlobu sveta budi.

Slušaj kako potok teče,
Pogle' kako nebo blista!
Amo srce, nisu za svet
Ova tvoja čuvstva čista.

"U prvi sumrak stajao sam na istočnom brdu više Vrdnika, lepše romantike nisam video u Fruškoj gori. Daleko za jazačkim brdom rumenilo se nebo...", kazivao je čuveni zaljubljenik Fruške gore, putopisac Miloje Bumbić.
Povremeno u Vrdnik je navraćao i Vuk Stefanović Karadžić da bi posetio Milicu Stojadinović - Srpkinju, "svoju kći iz Fruške", kako ju je on nazivao.
Od mnogih koji su nadahnuto govorili o ovom delu Srema, svakako treba pomenuti Miroslava Antića, Branka Radičevića, Dositeja Obradovića, Jovana Jovanovića Zmaja, Filipa Višnjića, Karađorđa...